Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da prekomjerno konzumiranje suhog mesa može izazvati rak, dok struka pak kaže da je problem u aditivima i konzervansima koji se koriste u proizvodnji.
Pošto nisu prirodan sastojak hrane, aditivi nose određene zdravstvene rizike. Pojedini aditivi ako se unose u količini koja premašuje dozvoljeni dnevni unos (ADI), mogu izazvati degenerativane promjene, alergijske reakcije, te povećati rizik za određene oblike raka i drugih bolesti. No, često se postavlja pitanje, koliko je ta dozvoljena količina ''normalna'' i da li se u proizvodnji suhomesnatih proizvoda koji se prodaju u supermarketima uopće ta količina kontrolira?
Od konzervansa se najčešće u proizvodnji koristi natrijev nitrit (E250), poznat i pod nazivom ''sol za salamurenje''. Natrijev nitrit koristi se desetljećima za konzerviranje raznih proizvoda dobivenih preradom mesa životinja i riba. On je odgovoran da suhomesnati proizvodi što duže zadrže lijepu i privlačnu crvenu boju čak i nakon termičke obrade kuhanjem ili pečenjem. Tu su još i E249 te E251, E252 i sl. Neki od navedeni aditiva su u određenim zemljama zabranjeni za korištenje te deklarirani kao kancerogeni. Ne zaboravimo i pojačivače okusa koji se kriju pod kodnim imenom E621 itd. ili kao tzv. ekstrakt kvasca, mononatrijev glutaminat i sl.
Kod proizvoda koji sadrže navedene konzervanse nije preporučljivo njihovo izlaganje termičkoj obradi kao što su prženje i pečenje zbog otpuštanja raznih štetnih supstanci pod utjecajem visokih temperatura. Hrenovke, paštete, konzervirano meso, šunke, mesni namazi, kobasice, šunke za pizzu, slanina i sl. samo su neke od namirnica u koje se kod industrijske proizvodnje dodaju navedeni aditivi. Dodavanjem aditiva u mesne prerađevine povećava se i njihov rok upotrebe. No, poneki će pak ići tako daleko i reći da mesna industrija za proizvodnju mesnih prerađevina koristi meso najlošije kvalitete ili ono kojem je istekao rok trajanja pa je sav arsenal aditiva i dodataka jedini način da se na tržište plasira donekle siguran i jestiv proizvod.
Iako poneko povrće također u svom sastavu ima visoki udio nitrita, kao npr. špinat, istraživanja su pokazala da je vjerojatnost pojave raka u slučaju konzumiranja nitrata iz ovih izvora izrazito mala ili u potpunosti ne postoji.
Naši bake i djedovi oduvijek su u svojim špajzama imali razne suhomesnate proizvode koji su najčešće spravljali sami i to na potpuno prirodan način. Domaća slanina, pršut, kulen, razne kobasice, šunka, čvarci, svinjska mast - samo su neke od delicija koje su se pravile. One su još uvijek tu, ali pomalo zaboravljene i istisnute industrijskim proizvodima. Naša misija je da ih vratimo na stolove i povratimo one prave, već zaboravljene okuse iz djetinjstva podržavajući male poljoprivrednike i nihovu tradicionalnu proizvodnju. No, za kraj valja napomenuti - mjera je ključ svega. Pa tako niti u ovim namirnicama, bez obzira na porijeklo i način proizvodnje ne treba pretjerivati.
Cijelokupnu ponudu možete pogledati ovdje.
U slast!
Komentari